Daska

31 Maj, 2012

Recept Za Sreću

— Autor pegla @ 18:34
   Nekada sam bio mnogo fin, dok sam pisao, pazio sam da ne psujem, ali ako pratim misli, psovke same izlaze i zašto da ih gušim? Jebe me tastatura. Baš tako, jebe me u zdrav mozak. To je prva misao koja mi se nametnula kada sam počeo da pišem, a hteo sam da pišem o filozofiji jer ovaj blog je po mom opredeljenju filozofski. I pogledah malo po blogovima da vidim ko još piše o filozofiji, kad ono čabar, niko ne razmišlja svojom glavom sem jednog besnog bića pod nazivom Šugica. Slušam juče jednu babu na TV-u, priča o filozofiji: -Ja sam po opredeljenju bila i ostala egzistencijalista, ali egzistencijalista Kamijevog tipa- . Pomenula je i Dostojevskog kao jednog od uzora. Baba se razbacuje tuđim mislima, ali kada bolje razmislim sve misli su tuđe, jer misli su sastavljene od reči koje je neko već izmislio. Ono što me je iznenadilo je njena izjava: -Mnogi ne znaju da je film Matrix rađen po Platonovom učenju.- Baba od 80 godina gleda Matrixa. Posle te izjave rekoh sebi: -Pa nije ta baba ni tako loša, možda bih je mogao i kresnuti.- Život sa takvom osobom mora da je interesantan, još nisam video babu koja se oduševljava Matrixom, a najveća verovatnoća je da ga nije ni pogledala, sigurno je čula od nekoga tu misao. Gledam tu debelu babu kako kuva i zaliva cveće i smeo bih se opkladiti da nije pogledala kompletnu trilogiju, ali ipak odiše nečim različitim od gomile baba. Da nije progovorila, stavio bih je u koš sa kompletnom generacijom baba koje ne razmišljaju o apsurdnim stvarima. Da li bih mogao jebati babu? Od te pomisli mi se grči mozak. Ali neko ih ipak jebe, verovatno po dužnosti. Šta je u glavama tih ljudi koji jebu po dužnosti? Verovatno to rade u mraku da se ne bi šokirali. I kako onda pogledaju sebe u ogledalo? Verovatno sa mislima: -I ja sam star i ružan, što se mora nije teško.- I sada mi prođe bolna misao, samo sam ja odjeban iz doma zdravlja zbog Metadona, ostali pacijenti i dalje dobijaju lek u apoteci, neotpakovan, nemixan...nema nestašice za njih...dođe mi da vrištim. Neverovatno je to što znam da bi mi bilo lakše da su svi odjebani, a ne samo ja. Iako ne dobijam ništa time što bi se još 10 pacijenata patilo, osećam da bi mi bilo lakše jer kad svi moraju onda se to moranje lakše proguta, a ovako kada sam gutam tuđa govna onda to boli. A najgore je to, što tih 10 srećnih pacijenata uopšte ne osećaju sreću, oni i dalje pate u svom nezadovoljstvu i očekuju još više, jer Metadona nikad dosta. Neko će reći: -Budi srećan što imaš dve zdrave ruke.- Veliko je pitanje da li bih bio srećan sa dve ruke kada bi svi na svetu imali jednu ruku i smatrali da je normalno imati samo jednu ruku. Verovatno bih tražio da mi hirurški odstrane drugu ruku.
   Imam li ja recept za sreću? Naravno da imam. Drogirajte se ljudi, tamo je sreća, ali znajte da sreća ne ide bez nesreće.

Komentari

  1. Скоро када сам отворио блог налетео сам на тебе и могу ти рећи да ме одушевљавају твоји текстови. На неки чудан начин.

    Управо када пишем трудим се да не псујем, а дође ми како да ти кажем, да се испразним једноставно. Да се ослободим ту на блогу.

    Чланак десетка, само се не бих сложио са задњом реченицом.

    Autor comrade — 31 Maj 2012, 22:58

  2. Probudio me košmar, tipičan krizni san. Sada znam da mi je tehničarka dala manje Metadona i vidim tvoj komentar koji me obradova. Hvala na lepim rečima. Kažu da se za sreću treba boriti.Moraću da prođem kroz pakao da bih ponovo osetio sreću, a sreća ima raznih.

    Autor pegla — 01 Jun 2012, 03:07

  3. Срећа је могућа. Не би да ти причам како би требало да престанеш како би нашао срећу, јер вероватно не могу ни замислити муку и болове кроз које си прошао када си покушао да оставиш. Када си пошао тим путем, нема шта више да се прича "што си то урадио", урадио си и ту је крај, нема назад. Али мислим да је срећу могуће пронаћи и у другим стварима. Пробај са нечим новим, ко зна. Ја сам само клинац у принципу и немам довољно животног искуства да би могао теби да серем о животу, али има једна реченицу које се ја већ дуже време придржавам. Каже:"Do one thing everyday that scares you".

    Autor comrade — 01 Jun 2012, 09:24

  4. Jedno od glavnih filozofskih pitanje je, da li je smisao života u odricanju ili hedonizmu.Sreća može pasti sa neba ali je to retkost. Svi se mi razlikujemo i zbog toga sreću nalazimo u različitim stvarima. Težio sam nekada konstantnoj sreći, tražio nirvanu, spoj sa kosmosom, spoj sa Bogom ali sam našao više tuge nego radosti. Život ne omogućava konstantnu sreću, opijati uspevaju da održe nekakvo stanje blažene sreće na duži period ali je daleko to od stalne sreće. Čak i kada bih dostigao konstantnu sreću pitanje je veliko da li bih je prepoznao posle dužeg perioda. Kažu da bol oplemenjuje. Onda je to dobra stvar i ja sam plemenito biće, a opet kažu da je božansko delo umiriti bol. Treba da budem srećan što me trenutno ništa ne boli, i ja sam zahvalan sudbini na tome ali daleko od toga da sam srećan zbog toga. Bio bih sada srećan tek kada bi me bol dugo proganjao i nesto sada u ovome trenutku. U principu imaš sasvim dovoljno životnog iskustva da bi mogao svakome reći ono što misliš i drago mi je što si ostavio komentar.

    Autor pegla — 01 Jun 2012, 11:22

  5. Хедониста сам велики, то сам ваљда повукао на оца, умем да уживам у најразличитијим стварима, али ту негде мора бити и одрицања. Мој деда је говорио да ништа није лоше ако је умерено и мислим да човек треба наћи неку (златну) средину између та два. Имао сам један период у животу када сам био најсрећнији, а могу ти и рећи зашто. Нашао сам своју срећу, или један део ње. Како?
    Нашао сам оно што ме испуњује, тренирао сам редовно, поправио се у школи, оставио пороке са стране, колико је то било могуће. Било је ту доста одрицања када нисам излазио са друштвом и пропуштао журке и изласке са девојком због тренинга, али то ме је на крају чинило срећним зато што сам радио на себи и на крају људи око тебе примете ту разлику и питају те како, како они не могу примера ради да буду добри у неком спорту као што си ти, али они не виде тај почетак који је уствари био најтежи. Не виде ту битку коју си водио са самим собом да ли да једноставно одустанеш, зајебеш све и одушеш да уживаш. Док тренирам у тренуцима када осећам да ћу пући да не могу више тада требам да победим самог себе и издржим до краја. То се теби вероватно дешавало када си покушао да оставиш и ту требаш да се избориш са самим собом, док ти мозак говори да одустанеш требаш да усмериш мисли ка нечем другом и издржиш, до краја. Мееђутим није све само одрицање, ја сам знао и те како да ценим и да уживам у слободном времену и могао сам ја да се препустим струји, да кажем ко га јебе идем да се напијем са друштвом, да јурим девојке ...
    Али мислио сам на будућност сада ћу се осећати лепо, али касније ... Једноставно овако, у младости имаш плодове који те маме и сочни су и можеж да их једеш до миле воље и да достигнеш како ти кажеш нирвану, али како стариш плодова је све мање и мање. Док онај који се одрицао у младости сада може да ужива у тим плодовима. Оно што хоћу да кажем јесте да ништа не можеш да постигнеш без одрицања, али када успеш тада ћеш се осећати најбоље и моћићеш да уживаш и најразличитијим стварима.
    Ја лично сам запоставио све оно што сам потигнуо, и предао се некко време. После годину дана којих сам изгубио "уживајући" и тражећи ту ниравану мислећи да се без рада то може постићи, схватио сам да сам погрешио. И сада опет из почетка идем стазом којом сам ишо и опет се свакодневно борим са самим собом да ли да одустанем, али се ипак држим. Држи ме мисао да ћу када се изборим са самим собом окренути се иза себе и видети шта сам све постигао, током тог одрицања и то ће бити та срећа коју свако покушава да нађе на свој начин.
    Извини на дугом коментару, занео сам се мало.

    Autor comrade — 01 Jun 2012, 12:05

  6. Zlatna sredina, srednji put je najbolji put. Put zdravlja daje dug život bez bola. Sport je dobra stvar i kao klinac želeo sam da se bavim trčanjem, jer bio sam najbrži u celoj školi, ali moji roditelji su branili sve moje želje, zapravo moj otac, branio mi je čak i šah da igram, jer sam bio loš učenik. Pišem o narkomaniji kao da je to problem od opšte važnosti. Uzrok narkomanije je loše vaspitanje, fizičko zlostavljanje u porodici, alkoholizam...Ali kao što kažeš, treba izdržati pa se okrenuti nazad i pogledati šta si postigao. U jednom trenutk sam rekao: -Ne mogu više. - ; Unutrašnji glas mi je i dalje govorio: -Izdrši.- I onda pitam: -Zašto?- ; Glas mi kaže: -Zbog sebe, zbog drugih.-; A šta se dešavalo, maltretirao sam i sebe i druge višestruko više nego kada sam bio drogiran. Opijati su za mene lek, da ne povređujem sebe i druge. Moj deda je govorio: -Svako je kovač svoje sreće.- ; Meni je ta poslovica izgledala lažno, jer je kovač moje sreće bio moj otac. Ništa nisam smeo da uradim po svojoj volji, za svako neću dobijao bih krvničke batine. Još kao mali se zarekoh da ću ga ubiti i ta želja i dalje tinja u meni .

    Autor pegla — 01 Jun 2012, 14:45

  7. Могуће да је то узрок, али само један од узрока. Кажеш да ништа ниси радио по својој вољи, али ипак јеси. Почео си прво са травом па прешао на хероин, зар то није била твоја воља. Али шта је било било је и сада нема назад. Нисам овде да те осуђујем и ја сам сам много пута грешио и то је људски, али са грешкама иду и последице. Ти си сада ту да исправиш те последице колико можеш, јер све је сада на теби. Верујем да је одвикавање тешко и могу да ти причам шта би све радио да сам на твом месту, али нисам. ти знаш најбоље шта је добро за тебе. Можеш да наставиш да узимаш метадон, или пак да још једном покушаш да промениш нешто.

    Autor comrade — 01 Jun 2012, 17:34

  8. Mnoge stvari sam radio iz inata. Trenutno ne vidim dobar razlog da ostavljam Metadon, ali ta ideja još uvek postoji i ako se budem skinu uradiću to najverovatnije iz inata. I kako kaže Isus: -A što činim sada činiću i u buduće, da odsečem povod onima koji traže povod.- ; Skinuo bih se najpre zbog toga što mi odlazak po ovaj lek predstavlja ponižavanje i velika neprijatna obaveza. Kada bi mi omogućila država da lek kupim legalno, pošteno u apoteci ne bih ni razmišljao o skidanju.

    Autor pegla — 01 Jun 2012, 19:40


Dodaj komentar