Toma Nikolić
Pristao sam, biće sve što hoće. Neću se svađati, mirno ću prihvatiti sve zakone, ali se neću skidati svojevoljno sa Metadona. Pišem reč Metadon, čas velikim, čas malim slovom, onako kako osećam poštovanje prema tome leku, a znam da bi trebalo da pišem velikim, jer to je ime, a imena se pišu velikim slovom. Ko jebe pravopis, ko je čovek razumeće moje misli. Možda sam ja nečovek, no ni to više nije bitno, zaključite sami šta je bitno. Dolazim po terapiju i srećem svog starog prijatelja, stariji je od mene, ima preko 50 godina, bez zuba je ali i dalje ima snažnu ruku. Za mene je on oduvek bio umetnik iako je lopov, stalno je u pokretu, zna da rukuje sa alatom, ima vešte prste i sve sam popravja po kući. On ne priznaje krizu, bar tako kaže, ali ipak ne može da pobegne od Đavola kada dođe trenutak bola. Može da kaže, ti ne postojiš, tebe nema i tako mu može biti lakše, ali i on je rob Metadona. Kažem mu: -Evo mene kod vas, odjebala me je doktorka.- ; On: -Svi su odjebani, ja sam dobio napismeno... Toma Nikolić, sprovodi se novi zakon, treba da legne, dotle niko iz opšte prakse ne sme da piše recepte...-; Ipak me moja doktorka nije lagala, zaboravio sam na sav bes koji sam tada osećao prema njoj i pomislio: "-Ipak je moja doktorka dobra- "; Možda ću jednoga dana reći: "Toma Nikolić je dobar.-"; Pre četiri godine sam govorio ljudima koji su glasali za Tomu: -Da li ste normalni, ukinuće nam Metadon. -; Svi su se smejali i govorili: -Si normalan, ko sme da ukine narkomanima lek, doći će do pobune, nereda, nastaće haos u državi.- ; Ma ko će da organizuje narkomane u krizi, kakve crne pobune, vratiće se na staro, svako svojoj drogi koju je uzimao pre Metadona. Pa zar ne vidite ko stoji pored Nikolića? Kada se samo setim šta su našli u sefu Mihalja Kertesa. Šta će 600 kila heroina u sefu koji je unajmio Resor državne bezbednosti MUP-a Srbije? A gde je ono što nisu pronašli, gde je sav taj heroin koji je otet od šiptara za vreme rata? Metadon je direktna konkurencija heroinu. Može Toma Nikolić da kaže kako se bori protiv kriminala, ali gušenjem Metadona pomaže cvetanju heroinskog biznisa. No vreme će pokazati, da li sam bio u pravu.
I tako, dolazim na šalter da podignem lek kad tamo novost: -Dobićete terapiju do ponedeljka, u ponedeljak se obratite svome lekaru opšte prakse.- ; Šta je sada ovo? Ozarilo me Sunce. Nisam ništa pitao, da ne pokvarim lepu vest, uzeo sam terapiju i požurio kući da zakažem termin za ponedeljak. Dolazim kući, pozivam centar za zakazivanje kad tamo: -Doktorka koju želite je od ponedeljka na godišnjem, želite li drugog doktora?-; Kažem razočarano: -Ne, hvala.-; Pa da li je moguće? Doktorka se vratila pre dve nedelje sa godišnjeg i sada opet ide, da li je to slučajno? Imam osećaj da je otišla na godišnji zbog mene, postao sam paranoičan. Ništa mi drugo ne preostaje nego da opet uzmem taxi i vratim se u Metadonski Centar, da im kažem da neću dobiti lekove u ponedeljak. Vraćam se i saopštavam: -Moja doktorka je na godišnjem od ponedeljka, žao mi je što sam propustio da pitam dokle je na godišnjem.-; Tehničarka mi kaže: Sve jedno, doći ćete kod nas u ponedeljak, moramo da odlučimo šta ćemo sa vama.-; I tako, čekam odluku sa težinom u stomaku. I dok pišem ovo, osećam bol u stomaku, hvatam sebe kako mi je lice namršteno. Boli me glupost, kako su ljudi mogli da glasaju za Tomu, navodno hoće promene, pa evo vam promene, uskoro ćete imati više heroina na ulicama, a manje Metadona u apotekama. Time ćete suzbiti narkomaniju? Kod narkomana će se pojaviti bes i revolt i još veća odlučnost da se ne skidaju jer to je naša jedina moguća borba protiv gluposti. Možda grešim, možda neće zatvoriti Metadonski Centar, možda će prepoloviti broj pacijenata, možda će nas prebaciti na drugi lek, sve je moguće, ali kada vidim na vlasti čoveka koji je bio i ostao tvrdi nacionalista, ne slutim ništa dobro. Svi oni kojima su usta puna vere, časti, tradicije mogu da obmanjuju glupu masu, ali mene neće prevariti. Od samoga starta su lagali, kada je CeSID objavio rezultate izbora u prvom krugu i rekao da je Tadić u vođstvu, Aleksandar Vučić se oglasio i na konferenciji za štampu izjavio kako je Toma u vođstvu, pa su potom izmislili krađu glasova, navodno su u kontejneru za smeće pronašli glasačke listiće, pa ko bi normalan, ako je već izvršio tešku prevaru, bacio listiće u kontejner i omogućio dokazni materijal protiv sebe. A pogledajte Tadića, čovek je mirno sišao sa vlasti, dostojanstveno kao čovek, bez ikakvog osporavanja pružio je ljudski ruku Tomi. Kada su priznali Tomi pobedu, Toma je zaboravio na krađu glasova i sada je sve ok. A kada sam video Marijana Risticevica kako stoji pored Tome, smučio mi se život. Eto to je taj domaćin, pošteni seljak, tradicionalista koji je tukao bivšu ženu i pokušao da osvoji prvu nagradu na Farmi tako što je njegova žena glasala 20 000 puta za Marijana. Marijanu nije bilo jasno, kako je moguće da nije pobedio kada je njegova supruga pukla ogromnu lovu i optužio je Pink produkciju za prevaru. I kada je Pink javno objavio listing sa brojevima telefona sa kojih se glasalo, Marijan je i dalje tvrdio da je prevaren, da su hakeri umešali svoje prste, ma kretenizam. To je Tomin čovek i ne mogu da zamislim ni jednog Tadićevog čoveka koji se tako nečasno zaglibio u svoje prljave radnje. Možete reći, nije bilo zabranjeno glasati 5 000 puta sa istoga telefona i zaista to nije bilo zabranjeno, ali ono što je usledilo je nečasno, optužio je druge za svoj poraz, nazvao ih lopovima, sve zbog toga što Javorka više nije imala novca ili vremena da glasa, a pri tome se prikazivao javnosti kao skroman čovek, kome su vera i čast najveće vrline. Puno je takvih Marijana oko Tome, i muka mi je više od svega. Muka mi je i od Ivice Dačića, ne mora ništa da kaže, dovoljno je što je takav čovek ministar policije, može on biti đak generacije i da priča pametno, ali on je simbol vlasti koja nas je uvukla u ratove. Možda nam je ovo dobro, jer ćemo napokon videti ko je Toma Nikolić, ali kada nas upropasti pitanje je veliko da li će hteti da ode mirno kao Tadić. Vreme će pokazati.
I tako, dolazim na šalter da podignem lek kad tamo novost: -Dobićete terapiju do ponedeljka, u ponedeljak se obratite svome lekaru opšte prakse.- ; Šta je sada ovo? Ozarilo me Sunce. Nisam ništa pitao, da ne pokvarim lepu vest, uzeo sam terapiju i požurio kući da zakažem termin za ponedeljak. Dolazim kući, pozivam centar za zakazivanje kad tamo: -Doktorka koju želite je od ponedeljka na godišnjem, želite li drugog doktora?-; Kažem razočarano: -Ne, hvala.-; Pa da li je moguće? Doktorka se vratila pre dve nedelje sa godišnjeg i sada opet ide, da li je to slučajno? Imam osećaj da je otišla na godišnji zbog mene, postao sam paranoičan. Ništa mi drugo ne preostaje nego da opet uzmem taxi i vratim se u Metadonski Centar, da im kažem da neću dobiti lekove u ponedeljak. Vraćam se i saopštavam: -Moja doktorka je na godišnjem od ponedeljka, žao mi je što sam propustio da pitam dokle je na godišnjem.-; Tehničarka mi kaže: Sve jedno, doći ćete kod nas u ponedeljak, moramo da odlučimo šta ćemo sa vama.-; I tako, čekam odluku sa težinom u stomaku. I dok pišem ovo, osećam bol u stomaku, hvatam sebe kako mi je lice namršteno. Boli me glupost, kako su ljudi mogli da glasaju za Tomu, navodno hoće promene, pa evo vam promene, uskoro ćete imati više heroina na ulicama, a manje Metadona u apotekama. Time ćete suzbiti narkomaniju? Kod narkomana će se pojaviti bes i revolt i još veća odlučnost da se ne skidaju jer to je naša jedina moguća borba protiv gluposti. Možda grešim, možda neće zatvoriti Metadonski Centar, možda će prepoloviti broj pacijenata, možda će nas prebaciti na drugi lek, sve je moguće, ali kada vidim na vlasti čoveka koji je bio i ostao tvrdi nacionalista, ne slutim ništa dobro. Svi oni kojima su usta puna vere, časti, tradicije mogu da obmanjuju glupu masu, ali mene neće prevariti. Od samoga starta su lagali, kada je CeSID objavio rezultate izbora u prvom krugu i rekao da je Tadić u vođstvu, Aleksandar Vučić se oglasio i na konferenciji za štampu izjavio kako je Toma u vođstvu, pa su potom izmislili krađu glasova, navodno su u kontejneru za smeće pronašli glasačke listiće, pa ko bi normalan, ako je već izvršio tešku prevaru, bacio listiće u kontejner i omogućio dokazni materijal protiv sebe. A pogledajte Tadića, čovek je mirno sišao sa vlasti, dostojanstveno kao čovek, bez ikakvog osporavanja pružio je ljudski ruku Tomi. Kada su priznali Tomi pobedu, Toma je zaboravio na krađu glasova i sada je sve ok. A kada sam video Marijana Risticevica kako stoji pored Tome, smučio mi se život. Eto to je taj domaćin, pošteni seljak, tradicionalista koji je tukao bivšu ženu i pokušao da osvoji prvu nagradu na Farmi tako što je njegova žena glasala 20 000 puta za Marijana. Marijanu nije bilo jasno, kako je moguće da nije pobedio kada je njegova supruga pukla ogromnu lovu i optužio je Pink produkciju za prevaru. I kada je Pink javno objavio listing sa brojevima telefona sa kojih se glasalo, Marijan je i dalje tvrdio da je prevaren, da su hakeri umešali svoje prste, ma kretenizam. To je Tomin čovek i ne mogu da zamislim ni jednog Tadićevog čoveka koji se tako nečasno zaglibio u svoje prljave radnje. Možete reći, nije bilo zabranjeno glasati 5 000 puta sa istoga telefona i zaista to nije bilo zabranjeno, ali ono što je usledilo je nečasno, optužio je druge za svoj poraz, nazvao ih lopovima, sve zbog toga što Javorka više nije imala novca ili vremena da glasa, a pri tome se prikazivao javnosti kao skroman čovek, kome su vera i čast najveće vrline. Puno je takvih Marijana oko Tome, i muka mi je više od svega. Muka mi je i od Ivice Dačića, ne mora ništa da kaže, dovoljno je što je takav čovek ministar policije, može on biti đak generacije i da priča pametno, ali on je simbol vlasti koja nas je uvukla u ratove. Možda nam je ovo dobro, jer ćemo napokon videti ko je Toma Nikolić, ali kada nas upropasti pitanje je veliko da li će hteti da ode mirno kao Tadić. Vreme će pokazati.
13 Komentari |
0 Trekbekovi